Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj

 
   
 
 

Mladen Iličković gost EE projekta

Mladen Iličković gost EE projekta

Razgovor s Mladenom Iličkovićem, urednikom emisije Eko zona, prvog programa HRT-a.

1. Kako to da ste svoj novinarski i urednički rad usmjerili na zaštitu okoliša, obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost, zelenu proizvodnju i zelene poslove? 

Motivacija je bila privatna i profesionalna. Premda često čujemo kako te sfere ne smiju utjecati jedna na drugu ipak mislim da su im zajednički isti neophodni začini: strast i odgovornost. Svatko tko malo razmišlja a ima djecu ponekad se u trenucima mentalnog mazohizma zapita: može li razvoj ovakve civilizacije čiji sam dio, zaista uništiti svijet u kojem će (možda) živjeti produžeci mojeg DNK-a? Moj je odgovor na to: ponekad vozim bicikl, idem ponekad pješice, razdvajam otpad koliko su mi spremnici pristupačni i lajem o tomu kako bi trebali bitno promijeniti svoje ponašanje na svim razinama. Naravno, to treba raditi na način da se ne propovijeda već traže pozitivni primjeri što u Hrvatskoj nije jednostavno.

Profesionalni motivi su bili vezani uz neku vrst inata… Naime, u vrijeme kad se pokretala prva i jedina TV emisija o ekologiji (a dijelom je to slučaj i danas) taj je sektor imao/ima status kao i osobe s invaliditetom, kao i manjine, kao i obiteljski/socijalni problemi, marginalne socijalne skupine… tj. javna televizija ima zakonsku obvezu da to prati ali nigdje ne piše s kojom minutažom, u kojem terminu i koji budžet takve emisije trebaju imati, što ima aspekt vrlo realnih nepovoljnih odnosa plaća onih koji se time bave i onih koji prate političare bez kojih ne bi mogli živjeti (šala). Ili jasnije rečeno status javnog interesa ljudskih prava na čist okoliš, rad, sretno djetinjstvo, socijalna i mirovinska prava nije u medijima bolji od onoga u samom društvu… i to mi je bio izazov. Te teme progurati bliže interesu javnosti. 

2. Koliko su te teme uopće prisutne u medijima i ima li, pored Eko zone, još sličnih medijskih formata u kojima ove teme mogu biti ne samo vijest već sadržaj?

Ovako na brzinu čini mi se da je Internet zanimljiviji od drugih medija, otvoreniji ili da ide dublje. Tako cijenim web stranice www.obnovljivi.com i www.vjetroelektrane.com jer daju dobar pregled obnovljivih izvora u Hrvatskoj, regiji i svijetu. Uz pomoć Zaklade Heinrich Böll i na www.h-alter.org kolegica Marina Kelava piše zanimljive članke a i kolegica Danka Derifaj na Novoj TV je imala veoma profesionalno određenu seriju reportaža o mafiji tzv. šljunčarenja. Kolegica Marina Bujan na Hini također gura zelene teme.

Zatim postoji Eko revija Fonda za zaštitu okoliša koja doduše prerijetko izlazi ali je dostupna na www.fzoeu.hr. I na blogu kolege Zorana Oštrića može se pročitati nečeg što nema drugdje i nakon čega čovjeku nije žao vremena jer je nešto naučio. Među renomiranim stranim „zelenim“ novinarima postoji dvojba jesu li potrebne zelene rubrike i emisije jer prevladava poimanje ekologije kao nečega što je katastrofično, bolesno, paranoidno i to nešto što kod gledatelja/čitatelja/slušatelja izaziva grižnju savjesti i osjećaj nemoći. Ta dvojba se sastoji u tomu da se zeleni novinari boje ako su njihovi članci u posebnim rubrikama da će to čitatelji preskakati. Iz tog je razloga vjerojatno potrebno pisati/izvještavati o tim temama ne samo kao o nečem „zelenom“ nego to prikazati isprva urednicima, koji će to odobriti, pa onda i čitateljima i kao ekonomski, zdravstveni i/ili problem od općeg javnog interesa. Na primjer: o temi energetske efikasnosti pisati ne samo kao o cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova već i zato jer želimo manje plaćati za energiju i zato jer želimo biti energetski neovisni jer će to ojačati našu ekonomiju koja će s više svoje, dostupne i „zeleno“ proizvedene i ušteđene energije biti konkurentnija.

Sigurno je i to da mlađi gledatelji/slušatelji imaju koncentraciju za sve kraće formate i tu je veliki izazov da se skraćivanjem, ekološke teme ne prikažu pogrešno jer ako idete predaleko s pojednostavljivanjima na kraju dajete previše izrezani prikaz stvarnosti. Čini se da zelene teme, nažalost, pronalaze put do naslovnica i prvih minuta vijesti u udarnom terminu samo kad je riječ o velikim zagađenjima što je dijelom i rezultat zagađenosti medijskog prostora rejtinzima stranaka i žutilom preplaćenih sportaša i modela a dijelom rezultat neobrazovanih urednika i vlasnika medija. Zapitajmo se koliko su bitne vijesti koje nam serviraju, što je bitno novo u njima i što s time možemo učiniti da bi naš život bio kvalitetniji? 

3. Eko zona je prepoznatljiva, ali i specifična po svojoj posvećenosti, ne samo informiranju, već i edukaciji svojih gledatelja. Predlažu li ponekad i sami gledatelji poneku zanimljivu temu?

Obavijest o sadržaju emisije stavljamo na Facebook profil emisije koji služi za takve prijedloge i komentare emisije. Također, takvi prijedlozi stižu elektronskom poštom čija je adresa obavljena na kraju emisije ili dolaze kao odgovor na najavu emisije koju šaljemo na 7000 adresa koje smo skupili dijeleći štedljive žarulje, časopis Solarna tehnologija (www.hsuse.hr), priručnike o energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. Naravno ponetko se javi i na fiksni telefon 01 634 4163. Zadnji je prijedlog došao elektronskom poštom od poduzetnika koji pokušava naći lokaciju za uzgoj algi iz kojih bi se proizvodio bio-dizel i dodaci prehrani, antioksidansi…koristeći otpadni ugljični dioksid nekog zagađivača.

4. Specifičan je i Vaš društveni angažman izvan okvira emisije. Suosnivač ste Zaklade Energetski neovisna zemlja. Koji su ciljevi Zaklade?

Ciljevi su Zaklade senzibiliziranje hrvatske javnosti po pitanju ekološke proizvodnje energije većim korištenje sunčeve energije, uključivanje građana i njihovo poticanje na sudjelovanje s vlastitim idejama i prijedlozima za zaštitu okoliša, decentralizacija proizvodnje električne energije (želimo postaviti po jednu solarnu elektranu u svaku županiju a od dobiti od prodane struje instalirati nove socijalno ugroženima koji bi dobivali najam za svoj krov), povećanje energetske neovisnosti Republike Hrvatske, isticanje dobrih dijelova sustava ishođenja dozvola za instalaciju uređaja za proizvodnju električne iz sunčeve energije, promicanje hrvatskih tvrtki koje projektiraju, instaliraju i proizvode foto-naponske sustave i ostale obnovljive izvore energije te povezivanje javnog, privatnog i poslovnog sektora u zajedničkom nastojanju ostvarivanje održivog razvoja. Dosad smo obavijestili sve župane, gradonačelnike i načelnike o postojanju Zaklade. Podijelili smo gledateljima Eko zone kroz edukativni kviz o energetskoj učinkovitosti 100 LED svjetiljki, 2 solarna kolektora za potrošnu toplu vodu i jedan koji su izradili aktivisti Mreže zelenih aktivističkih udruga zajedno s učenicima Srednje tehničke škole Ruđer Bošković u Zagrebu. Usto uspjeli smo dobiti jedan sup javne rasvjete na obnovljive izvore za općinu Murter.  

/assets/images/post/1101/list/thumb/eko zona.JPG


5. Koliko se, po Vašem mišljenju, promijenio stav građana prema energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije?

Mislim da se građani okreću toj temi ne samo zato jer su zbog krize počeli razmišljati koliko troše na energiju već i zato jer vide da niču objekti obnovljivih izvora i da organizacije poput UNDP-a dijele stotine tisuća letaka o tomu i guraju državu da bude primjer u uštedama i primjeni obnovljivih izvora. Na kraju i iz Europe polako dolaze vijesti o tomu kako neke zemlje veoma ozbiljno razmišljaju o energetskim sustavima koji će 100 posto počivati na obnovljivim izvorima energije, kako neke zemlje poput Danske 50% svoje električne energije već proizvode od otpadne topline kod grijanja a trideset godina im nije porasla ukupna potrošnja energije premda im je rastao BDP, kako i sami građani mogu biti suvlasnici projekata OIE i zarađivati na tomu umjesto da njihov novac za energiju odlazi na Bliski Istok ili Rusiju…ako želimo u Europu takvo se strateško okretanje zelenoj energiji više neće moći glumiti na političkoj razini i to će se osjetiti u životu svakoga od nas.

6. Smatrate li da Hrvatska u budućnosti može postati energetski neovisna zemlja?

Sumnju u to ostavljam onima koji nažalost to ne znaju ili zbog interesa fosilnih i nuklearnih lobija to ne žele priznati. Profesor Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje sa svojom sjajnom ekipom mladih stručnjaka i u suradnji s danskim i portugalskim stručnjacima u nekoliko je znanstvenih članaka objavljenih u renomiranim stranim znanstvenim časopisima ne samo dokazao da možemo biti energetski neovisni nego da je „u periodu 2030.-2050. moguće smanjiti emisije stakleničkih plinova za 82%, a korištenje obnovljivih izvore energije te proizvodnja sintetičkih goriva omogućuju prelazak na potpuno obnovljiv energetski sustav u Hrvatskoj u 2050. čime se može otvoriti 192.000 radnih mjesta samo u održavanju postrojenja i proizvodnji goriva, povećati sigurnost opskrbe te smanjiti vanjskotrgovinsku bilancu za cjelokupan uvoz fosilnih goriva, prema rezultatima simulacija, za 4-5 milijardi eura“.

Dodao bih tu kao argument i tri rada profesora Glasnovića s Fakulteta kemijskog inženjerstva i profesora Margete koji su, također u stranim znanstvenim časopisima (dakle netko je to provjerio osim njih), objavili kako možemo prijeći na energetski sustav sa 100 posto obnovljivim izvorima te kako taj prijelaz stoji oko 3 posto BDP, što se plaća kroz nekoliko desetljeća. Samo je pitanje: hoće li energiju iz tih izvora nama prodavati stranci ili mi sami sebi? Ili drugačije rečeno: Hrvatska – zemlja velikih mogućnosti, ali za koga?

 

 

image
0800 200 170
Besplatni info-telefon
(radnim danom 9-15 sati)
image
Zelena knjižnica
energetske efikasnosti
Zeek obuhvaća publikacije objavljene u sklopu provedbe EE projekta
Gašpar Energetić savjetuje
  • Zatvorite vodu dok se brijete, šamponirate kosu ili perete ruke. Samo zatvaranjem vode dok perete zube moguće je uštedjeti i do 5l vode po osobi dnevno.